субота, 7. мај 2011.

milica i ja.

nemoj milice nikad
nikad da mi kažeš da nije trebalo
trebalo je sve ovo suočavanje
ja i sve
sve i ja
moja milice
trebalo je praćenje na aerodrom
trebalo je vraćanje kući
po kaljavim ulicama surčina
i bežanijske kose
sa radioheadom u zvučnicima
trebalo je i to pušenje cigare
i to osvešćivanje
toga koliko sam sama
i od kad si ti otišla
ja milice
nemam gde da se vratim
nemam koga da zagrlim da me razume
nemam milice.
i onda odem na jednu predstavu
te subote
i plačem sve vreme
dva sata
neki čovek me gleda
i onda hodam
pa popijem pivo
pa dođem kući
ne znam gde idem
ne znam majke mi
mirjane
milice ne znam
samo znam da posle takvih udara
nemam gde da odem
nemam i strašno je
nemam jer ti nisi tu
niti sam ja ovde
i večeras su neki glumci
pričali a ja sam mislila
kad ću ja to imati porodicu
kad ću ja to imati na koga da se oslonim
nemam milice
nemam kome posle te predstave da odem
nemam kome da se bacim i da mu plačem
da mu kažem šta mi se sve desilo
jedino ti to znaš
moja milice
a praviš se da ne znaš
i bodriš me da budem dobro.
ne mogu više
da hodam sama dok mi bordo mantil
skriva sve što nosim
i emocije
i stvari
i igračke
i recepte za kolače
sa voćem.
i ne mogu
ne mogu milice više u istoj sobi da se budim
bez igde ikoga
kao usedelica domaćica od
23 godine
koja
može samo da hoda
napred
i proba da zaboravi.

1 коментар: