уторак, 30. март 2010.

osmi razred.


imam 22 godine
skoro 23
u avgustu
i imam tremu.
stajem na binu
nastupam.
ja sam slem pesnikinja u razvoju
i imam šta da kažem.
onda se popnem
vidim u levom uglu
stoji
neko koga znam
setim se.
u tebe sam se zaljubila u osmom razredu.
jedno veče na žurci.
bio si dve godine stariji
i imao nadrkanu ribu
crvenokosu.
u tebe sam se zaljubila
i smejao si se lepo
imao kosu do ramena.
pili smo pivo
onda si mi povukao
majicu
i stavio mi
ledenu staklenu flašu
na pupak
pa sam se smejala.
ležali smo na podu
slušali šarlo akrobatu i
onaaaaaaaaaaaaaa
seeeeeeeee
buuudiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii...
u tebe sam se zaljubila u osmom razredu
lepo si se smejao
i mazio me po kosi
a imao si devojku.
maštala sam kako se ljubimo
ali nije bilo ništa
samo si mi čestitao rođendan
jednom.
u tebe sam se zaljubila u osmom razredu
a ti to nikad nisi znao.
ja sam slem pesnikinja u povoju
nastupam.
vidim te u levom čošku
tamo
između dva reflektora.
i znam
ne sećaš me se.
a bila sam zaljubljena u tebe u osmom razredu.

четвртак, 25. март 2010.

šlager pevačica

Htela sam da budem šlager pevačica
Kao Nada
Kao Bisera , Gabi i Senka
Htela sam da imam frizuru
na paž
I svilenu plavu haljinu
Da pevam o izgubljenim šansama
da pevam o ljubavi.
Htela sam da budem šlager pevačica
I da se udam za saksofonistu
da pevam na Kolarcu
i Beogradskom proleću
i blago se osmehujem.
Htela sam da budem šlager pevačica
da gostujem u finim te-ve emisijama
nosim cipele na štiklu
i čarape boje kože.
Htela sam da budem šlager pevačica
da imam crno bele fotografije
i savršeno retuširane obrve.
Htela sam da budem šlager pevačica
a onda sam otkrila da ne umem da pevam.

уторак, 23. март 2010.

Samo to.

Znaš nikad ja nisam htela mnogo
Htela sam samo da šetam bosa
Beogradskim ulicama
Htela sam da se smejem
Kao luda na tvoje mangupske fazone
Htela sam da me vodiš u kafanu
Pa da jedemo teleću čorbu
I pijemo pivo.
Nikad ja nisam htela mnogo
Htela sam da se grlimo pored reke
Da smišljamo imena kućnim ljubimcima
Koje nikada nećemo imati.
Htela sam da nosim tvoju belu mušku košulju
I da sedim sklupčana na tvojoj terasi.
Znaš nikad ja nisam htela mnogo
Htela sam da umem lepo da pevam
Kao Bisera ili Gabi
Da budem dama šlager pevačica.
Htela sam da umem da gazim po oblacima
Htela sam da naučim da budem sama
Pa da mogu sama čak i na more da odem
Htela sam da mi neki heroj tinejdžerskih dana
Pokloni ružu ili poljubac u rame.
Znaš nikad ja nisam htela mnogo
Htela sam slobodu kretanja
Htela sam da mogu da kupim sve što poželim
Htela sam da ne mislim koje cigarete pušim
I koliki će mi biti račun za telefon.
Nikad ja nisam htela mnogo
Htela sam da se udam
I imam dete
da mu pričam priče
i vodim ga u šetnje.
Nikad ja nisam htela mnogo
Ali sam izgleda previše mala.

уторак, 9. март 2010.

neozbiljna domaćica.

Špagete
pavlaka
jaja
slanina
pečurke.
Vrela voda
začini
šporet na plin.
1,2,3.
Korak prvi
drugi
treći.
Naš tibetanski terijer mi se vrzma oko nogu.
On čeka da mu kažem da postavi.
Ne umem ozbiljno da kuvam.
Njemu to ne smeta.
Ručak nije potpuno uspeo.
Ja sam jedna neozbiljna domaćica.
Ali želim ozbiljno da ga usrećim.

vikendom.


Vikendom slušamo muziku.
Vikendom pijem pivo
i mislim na ništa.
Vikendom smo sami
ili sa prijateljima.
Vikendom sam mirna
manje pušim
i više jedem.
Vikendom on mnogo spava.
I nestaju mu podočnjaci.
Vikendom je drugačije.
Vikendom se drugačije smejemo.
Vikendom neozbiljno kuvam.
Vikendom nam oblak dođe u sobu.
Vikendom on gleda fudbal.
Vikendom mi se oguli lak sa noktiju.
Vikendom se pokrivam ćebetom preko glave.
Vikendom dođe neko pa se smejemo do suza.
Vikendom se pokrijemo ćebetom preko glave.
Vikendom smo MI
množina.
Drugim danima smo jednina.
Do pet popodne.
Onda on dođe sa posla,
pa je kao vikendom.
Moja jednina je stigla
i sad smo množina.

субота, 6. март 2010.

'Cause I know I'm a mess he don't wanna clean up.


Nekad je bilo
pazi kako izgledaš
pazi kako se smeješ
pazi kako dišeš.
Sad nema
pazi kako izgledaš
pazi kako se smeješ
pazi kako dišeš.
Sad samo ima
smej se
diši
hodaj
pevaj
igraj.
Sad ima nereda
koji se deli.
Sređivanje je
so last seson.

петак, 5. март 2010.

idoli.


" ... jutro odnosi sve
ako mu daš
tvoj će pogled
pobediti sva jutra
ako znaš ... "

Ponekad ostavim prozor
otvoren
pa mi ti ujutru kažeš
pozdravi pingvine.
Znam da si besan
ali se pospano smejem
da te razoružam.
Ponekad te poljubim
dok spavaš
a ti se nervozno promeškoljiš
i pitaš me koliko je sati.
Ja kažem četiri
a ti kažeš ludaku idi spavaj.
Ponekad se potrudim
da skuvam ručak
a svi znamo da je to
potez očajnika.
Ja ne umem da kuvam
ali umem
da pijem pivo iz flaše
i plačem uz " Azru"
direktno
u mamin vreo paprikaš
bez zaprške.
Ponekad te zovem
kad se vraćam sa faksa
i kažem ti da trčim
po novobeogradskom snegu
onda ti kažeš
da dođem
da se ušuškamo
da se ne prehladim.
Ponekad
sedimo u parku
i dani prolaze pored nas.
Ponekad ja plačem
i nervozna sam
a ti me pokriješ
i pričaš mi priče.
Ponekad
sa prozora naše sobe
gledam kako spava Beograd.
Ponekad me vodiš na kolače
pa me slušaš
kako kukam
da sam debela.
Ponekad vikneš na mene
pa ti je posle žao.
Ponekad
trčimo za tramvajima
pa smo zadihani i
smejemo se
a u tramvaju nas svi čudno gledaju.
Ponekad mi
doneseš cveće
pa se ja osećam
kao u šlager pesmi.
Ponekad
... .... ...

mi je samo lepo
svaki dan.