четвртак, 31. октобар 2013.

dečak jedan.



moj dečak ovih dana
malo teže hoda
bole ga leđa
umoran je i malaksao
pije neke lekove i bolje mu je
iz sata u sat
ali se ja brinem onako kao
i uvek
iako je doktor rekao
da je sve u redu.
moj dečak se ovih dana
možda samo umorio
mom dečaku se možda samo
sve skupilo
to što puno radi
to što je vrlo često
neutešno tužan
a ne priznaje
kako su to čudni
neki geni crnogorski
možda mu se samo prispavalo
možda ništa od ovoga nije
istina
nego ja objašnjavam sebi
da bi manje brinula.
moj dečak ovih dana
spava u fetusnom položaju
ja ga uspavljujem i pričam
neku priču o baobabu i diplodokusu
onda dugo držim oči otvorene
u mraku
gledam ga kako sanja i znam
da ljubav uvek pobeđuje.

четвртак, 10. октобар 2013.

podići ruku.


" Oni gradovi daleki još se dalji danas čine. "

- Arsen Dedić

sva ta prošlost koja se svaljuje
na moja ponekad pogrbljena leđa
bez redosleda datuma
svaljuje se uvek dok hodam beogradom
sama ili sa nekim
to nema veze
u svakom drugom gradu na svetu
ima te slobode
meni potrebne
ima tog smeha
svima potrebnog
onda je negde jako iskreno
priznati
reći
mislila sam da mogu
a ne mogu
više ništa
biti pizda ili slabić
nije karakterna osobina
već stanje koje ne prestaje
opet retki to priznaju
evo ja dižem ruku
jesam i pizda i slabić
i užasno sam nesposobna
da se izborim
sa tvojim bivšim devojkama
sa tvojom tugom koju nosiš
kao neki ranac
sa očima koje gledam pune suza
a iste te suze nikako da krenu
mislila sam da mogu
a više ništa ne mogu
sem da spavam i ne izlazim iz stana
da se slučajno ne bih setila
da me neko slučajno ne bi
nesvesno povredio
da se ne bi pojavila neka žena
uspešnija i lepša od mene
jer ništa to ne mogu
prosto jednostavno tako
dižem ruku
ne odustajem ali je dižem
da se javim da sam pizda i slabić
i mali čovek
kad se prizna nije toliko strašno
mnogi nisu to uradili nikad
pa su se mučili i patili i nije im lako
bilo
ovako kad priznam
pade jedan kamen
pade jedna stena
počne jedan život novi
u kome mi kažeš
hajde da radimo nešto sa tim stanom
u kome ti obučeš sako mog tate
i toliko si lep
nekako pravi čovek
počne život
pa mogu da se nadam da će sutra
na vrata ući neka sreća
dok ti pravim puding od čokolade
jednog oktobra popodne i nadam se
da ćemo biti u redu
ja i ti
zauvek.