петак, 30. март 2012.

dok ne naučim.

dok ne naučim
kako da pljunem
da niko ne vidi
kako da zajebem nekog
da ne otkrije
kako da nosim kratku suknju
kako da ne jedem
previše
kako da ne pušim
kako da pijem samo
čileanska vina

dok ne naučim

kako da se izborim za sebe
kako da se izborim za sutra

dok ne naučim

ja ću ćebe karirano preko glave
ja ću da kuvam pasulj i da se smejem
ja ću da se radujem novom stolnjaku
ja ću da ti trčim u zagrljaj
kolarčevom

dok ne naučim

kako da skidam kaput
da mi se ne glavi ruka u rukavu
kako da ne budem tužna
kako da se tučem do poslednje
kapi krvi

dok ne naučim kako da budem
žena
čovek
ljubavnik
krvnik
bludnik

biću samo

srećni
zaljubljeni
beskućnik.

понедељак, 26. март 2012.

opet ću nešto da upropastim.


pitala bih te
da li se igraš
opet
pitala bih te
jako se bojim
pitala bih te
jer ne umem da
surfujem po talasima
različitih raspoloženja
ne umem da surfujem uopšte
al' dobro sad
pitala bih te
svoj mali svet dajem i tebi
a ne znam
nikad
sigurno ne znam
da li ti je dovoljno
i da li ćeš samo da se okreneš
odeš
nastaviš dalje
nisam od ljudi koji nastavljaju
ja prosipam
padam
ponovo se rađam
kao pečeni kesten iz ljuske
kao podnevno sunce
aprilsko
pitala bih te
da li se igraš
sa mnom
da li sam ti
mala
previše
da li ti je sve ovo dovoljno
pitala bih te
ali ne smem
bojim se
opet ću nešto da upropastim.

уторак, 13. март 2012.

naša.

koliko sve te neke
jake emocije
moje
mogu da se prospu
negde između toga
ko jede čvarke
a ko postaje vegi
ne razumem
sve te moje
neke previše
moje jake emocije
između toga da ti kažem
koliko si lep
sveže ošišan
tek
i toga
koliko sam iz dana u dan
ponosnija na tebe
čak i kad pišeš
da si voleo neku drugu
ko klinac
sve te moje
sebične prejake sulude
emocije
staju u jednu pivsku flašu
koju nikad nisam bila spremna
da razbijem
i u jednu kuću za lutke
koju nikad nisam uspela
da sastavim
lepo se smeješ
gledaš sa strane
nekad mislim
probudiću se
sanjam
nekad mislim
probudiću se
ovo nije moj život
a ipak
onda
pustim te neke
brutalno velike reči
pustim i te moje male ruke
preko tvojih
za kafanskim stolom
nasmejem se
pogazim život
i setim se da te nikad neću
prevariti
životno.

недеља, 4. март 2012.

nedeljna.


Često kad žmurim,

pravim mapu tvojih mladeža u glavi.