недеља, 25. август 2013.

jedne večeri.



jedne večeri
ti ja i moje nove cipele
otići ćemo negde da slušamo džez
iako realno znam ti ne voliš džez
motaću cigarete i pićemo viski
iako realno znam da ti ne voliš viski
nosiću haljinu sa golim leđima
igraću lagano ili ne uopšte
jedne večeri
ti ja i moje nove cipele
otići ćemo negde da slušamo džez
iako realno znam da ti ne voliš džez
ništa od ovoga ne mora da se desi
možemo da sedimo u sobi na našem
novom krevetu
jedemo lubenicu i zviždućemo u sumrak.

недеља, 11. август 2013.

na akademiji dve hiljade i neke.


imam crvenu kosu
somotski crni kaputić i šal
koji mi je baka plela
bedževe
cure joy division šarlo akrobata
imam i crnu torbu na preklop
stojim uvek kao neka tužna sova
pijem kiselu vodu i klatim se uz muziku
pevušim smitse i još neke stare pesme
koje uvek puste na početku
ili mi se tako čini sada
pošto je prošlo mnogo godina
maštam da imam
visokog crnog mršavog dečka
koji će da me drži za ruku i poklanja mi
polovne knjige i cveće
idem kući noćnim prevozima
uvek mi je hladno
i stopala su mi često mokra
od lapavice i snega.

*

na akademiji
dve hiljade i neke
sedim u ćošku i posmatram ljude
nema prevelike drame
ništa se ne događa
ja stalno maštam da će doći taj
visoki indie mršavi crni dečak
da će imati veliki nos
i ruke za grljenje
to se naravno ne dešava
večito nemam dečka
sve moje drugarice imaju
uveliko
plašim se da neću upisati fakultet
plašim se svega
mraka najviše dok trčim uz
gospodara vučića
zadržanog daha.

*

sanjam tad
da me taj neki visoki čovek drži za ruku
da imamo planove
idemo na koncerte
putujemo vozovima
da sam ja neka indie žena iz filma
ništa se od toga ne dešava
čekam se
u nekom metrou evropskog grada
čekam se
najluđe godine prolaze oko mene
posmatram ih
vikendima sam obično depresivna
slušam smitse i tužna sam sova.

*

epilog :

da je neko meni
na toj akademiji dve hiljade i neke
došao i rekao
da postoji taj neki mršavi visoki dečak
koji sluša super muziku i čita divne knjige
i da je on eto tu
u toj ulici preko puta moje
u toj ulici kojom prolazim makar
dva puta nedeljno
ja bih rekla
što se igrate sa mojim krhkim emocijama
ja bih rekla
zašto me zajebavate
hoću samo da slušam muziku
pijem kiselu vodu
vozim se trolom i ne mislim.
da je neko meni
na toj akademiji dve hiljade i neke rekao
da ćemo taj dečak i ja
biti zajedno
smejati se zajedno
ići na more zajedno
voleti se zajedno
ja bih rekla
što se tako šališ grubo jel.

понедељак, 5. август 2013.

povratak.


vratiti se tamo gde si rođen
znači jednom se hrabro osmehnuti
nastavku započetog plana
da čitav ostatak života
provedeš sa jednim velikim rancem
na leđima na kojima se nose
uspomene
trenuci ljubavi i sreće
neko za ruku
jer jedini se život zapravo
dešava na točkovima
taj neuhvatljivi
suštinski
pravi život
točkovi daju ritam
udarcima srca
novi gradovi šire
levo i desno plućno krilo.
vratiti se tamo gde si rođen
a osećati vagone voza kao dom
pobeći od nametnutih odluka
živeti samo i jedino
trenutak
kao onaj kada skačemo u bazen
zamišljajući more
na kome smo prekratko bili
kao onaj kad pijemo limunadu iz krigli
od poslednjih para
kao onaj kad se rastajemo
na uglu tvoje ulice
živeti samo i jedino
trenutak

za ostalo ćemo se već nekako snaći.