четвртак, 28. новембар 2013.

krajem novembra


čekam na klupi
u prvom opštinskom sudu
pre toga
nas dvoje gazimo ulice
sneg je
hladno i praznici će
ne bojim ni suda
kad bolje razmislim
ne bojim se ničega
pitaš me da li ću da te posećujem
kada budeš u zatvoru
i da ti donosim
krompir paprikaš u šerpici
strah te je
a mene više ničega nije
ne znam kada se to desilo
u stvari znam
šta serem
nije me strah od kad znam
da možemo sve
krajem novembra
čekam na klupi
u prvom opštinskom sudu
smejem se
od uveta do uveta
posle sat i po
izlazimo napolje
držimo se za ruke
idemo na doručak
krajem novembra
ja se samo setim
šta smo sve prošli
ja se samo setim
kad sam te hranila
kad nismo imali para
kad se pokvarila mašina za veš
kad su nam isključili telefon
kad smo stajali na groblju
kad smo šetali oko zgrade
kad nisi mogao da spavaš
kad je dolazila hitna
kad smo plakali
kad smo se svađali
kad si mi obećao kuče
krajem novembra
ja se samo setim
šta smo sve prošli
tako da ovo suđenje
je najobičniji
pičkin dim.

уторак, 19. новембар 2013.

Kicoš Bdu.



SIMONIDA : Samo da znaš, rekli su mi da si pravi kicoš.
BDU : Jesam. Bulevarski kicoš.
SIMONIDA : To znači da si švaler.
BDU : Ne. To znači da sam šmeker.
SIMONIDA : To je isto.
BDU : Nije. Švaler je ženskaroš, onaj koji voli žene. Šmeker je onaj koji ženama namiguje. Ovako.

BDU namigne.

SIMONIDA : Šmeker ili kicoš ?
BDU : Kicoš ! Ponosni, bulevarski kicoš.
SIMONIDA : Mangup ?
BDU : I kicoš, i šmeker, i mangup.
SIMONIDA : Opasan si, Bdu.
BDU : Nego šta. Mene je vaspitala ulica. Da znaš !

понедељак, 18. новембар 2013.

Stolar Bdu i zeleni lampion.


I da razjasnimo nešto. Bdu je specijalno biće.
On je beskućnik, ako ste zlonamerni.
Njegova je kuća putujuća, ako ste dobronamerni.

Bdu je svetski putnik.
Danas, Bdu gradi kuću na drvetu.
Letva, po letva*, i kuća na drvetu je gotova.
Fali samo još nešto.

Zeleni lampion.
Zašto, Bdu ?

BDU : Kakvo je to pitanje ? Zeleni lampion mora da bude u svakoj kući. Kakva je to kuća bez zelenog lampiona !

Ali, zašto, Bdu ?

BDU : Zato što ja tako kažem !

Bdu pljucnu u dalj i poče da namešta zeleni lampion.

* Letva - drvena daska. U narodu poznat i izraz biti pijan kao letva. Bdu se ponekad napije, praznično. Kao letva.

четвртак, 14. новембар 2013.

Bdu i klokotavi samouki muzičar.



Krtica Simonida i Bdu šetaju gradom. Noć je. Nigde čoveka na vidiku. Duva vetar.

SIMONIDA : Miriše na sneg.
BDU : Sneg ne miriše. ON SMRDI !

SIMONIDA : Nisi fer.
BDU : Zašto ?
SIMONIDA : Mislila sam da ćemo da se sankamo.
BDU : Hoćemo. Ali sneg smrdi. Kad ti kažem.
SIMONIDA : Dobro. Znaš gde ću da te vodim kad se smrznemo ?
BDU : M ?
SIMONIDA : Na svirku klokotavog samoukog muzičara.

BDU : Gde to ?
SIMONIDA : Klokotavi svira tamo gde je najtoplije. I pravi griz ako ga slušaš.
BDU : Sa gromuljicama ?
SIMONIDA : Mhm.
BDU : Klokotavi je car !
SIMONIDA : Jeste, ali on svira samo zimi. Da znaš.
BDU : Vodi me.
SIMONIDA i BDU odšetaše dalje. Sneg je već počinjao ozbiljno da smrducka.

среда, 13. новембар 2013.

Šta je Bdu radio sinoć.



Bdu je proveo noć u kuhinji.
Čudovište iz kese ga je pozvalo na druženje.
Sudopera je danas mesto za žurku.

Sve čarape iz zgrade odlučile su da zauzmu vodovod.
Večeras vodovod, nije vodovod.
On je čarapovod.

Bdu je srećan. Čarape uskaču u sudoperu. Niko iz zgrade ne zna da vode nema. Ima samo čarapa.
Grupa odbeglih čarapa danas pravi žurku.
Bdu je srećan.

петак, 8. новембар 2013.

Bduov globus.



Krtica Simonida i Bdu sede na klupi.

BDU : Je l ti znaš šta je globus ?
SIMONIDA : Ne znam. Je l to ona mala zemlja ?
BDU : Manje - više da.
SIMONIDA : Mala zemlja.
BDU : To je jedan umanjen svet. Ja imam svoj globus, znaš. On svetli.
SIMONIDA : Kao lampa.
BDU : Kao lampa. I on je uvek upaljen noću. Znaš zašto ?
SIMONIDA : Zašto ?
BDU : Ja uvek kad sanjam, ja putujem.
SIMONIDA : Kuda ?
BDU : Noćas sam bio u Poljskoj.

Bdu pljucnu ispred sebe i žvaknu novinu. Simonida pomisli kako joj treba baš isti takav globus. Koji svetli, noću.

Nikad nije samo vetar.


BDU,MARKO I ČUDOVIŠTE IZ KESE




dečji igrokaz za pobeđivanje straha i treniranje mašte
drama protiv plašenja

Kada sam ga prvi put čuo, iskreno sam verovao da je to samo vetar.
Međutim, Bdu je imao običaj da govori, da to nikada nije samo vetar.
Kada duva bura, na moru, to su vile koje najavljuju ribarima dobar ulov.
Kad je Košava, to se vilenjaci Beograda ljute na ljude što ne čiste ulice.
Nikad nije samo vetar, govorio je Bdu osmehujući se.
Znao sam da je u pravu.

уторак, 5. новембар 2013.

Prva priča o jednom momku zvanom Bdu.



Momak zvani Bdu ne zna koliko tačno ima godina.
Momak zvani Bdu jede prženice, novine i uštipke sa džemom.
Momak zvani Bdu spava u hodnicima zgrada.
Momak zvani Bdu je glavni junak ove priče.
Njegov ortak je čudovište iz kese.
Čudovište iz kese nema ime, ali ga ponekad zovu Simon.
Ovo je prva priča o njima.


Da ih upoznate.

U narednih nekoliko dana, ovde će se pojaviti prvih pet priča o drugarima iz Bulevara Revolucije.
Oni su pravi revolucionari za neodraslu decu.
Oni dišu duboko i smeju se oko cele glave.

субота, 2. новембар 2013.

jednog dana


kada budem imala novca za kartu u
jednom pravcu
kada budem imala snage za taj
prvi korak makar
što kaže moj otac
kupi loz
deluje mi sad to dok pokočeno ležim
u devet ujutru jedne subote
nemoguće
a to je
hop hop hop
i ostane samo mahanje
kao najlepša sportska disciplina ikad.
prijatelji moji to bi razumeli
većina njih zna da ovo nije moj grad
roditelji me teraju da odem već odavno
tako da lako bih objasnila.
kada budem imala dovoljno
hrabrosti da imam dete sama
i kupim kartu u jednom pravcu sama
i budem konačno slobodna
neću petkom uveče neutešno plakati
u svom krevetu starom 20 godina
krevetu koji čuva sve moje snove
i taj san da me neko voli
/što mislim da sam zaslužila /
i taj san da me ne povređuju
/kao što ja to ne radim nikad /
i taj san da će jednog dana
svi meni dragi ljudi shvatiti da je sve sem
ljubavi
nebitno.

петак, 1. новембар 2013.

sanji.


Glupo
ali odlazili su mnogi
nije bilo teško
kupili su kartu i otišli.
Tako ja tebi mašem,
i kažem ti...
biće jednom gotovo
pamtiću to kao rane
rane koje nikako da se zacele
dok probam da ti kažem da je sve kako treba.
A nije. I ti znaš to.

Obećaj mi samo,
Da ću se smejati.
Da će se to dete, moje, nerođeno, smejati.

Kuvaćemo brudet i sve će biti pravo.