уторак, 13. октобар 2009.

plavi orkestar i odrastanje


S obzirom na moje godine, nije bilo teoretske šanse da budem jedna od onih devojčica koja je imala Lošu u spomenaru. Enivejz, bio je sastavni deo mog odrastanja. Ploča " Soldatski pal " i Lošin kačket, ostali su legitimno sećanje na neko vreme koje kao da je odavno zaboravljeno. To je bilo pre 15 godina. Brrrr. Uroš mene stalno pita kako se toga sećam. Ne konkretno, samo ovoga, već gomile sitnica, trenutaka iz detinjstva. Ne znam ni sama. Mislim da to, donekle ima veze sa getoiziranim odrastanjem, bez novina, televizora, politike, ratova. To ima veze i sa smehom u redu za mleko, i još sijaset situacijama u kojima smo se mama, Milica i ja smejale. Sada znam da je smeh tu bio iz straha.
Vratiti se " Plavom orkestru ". Ako mogu da pobrojim pesme koje sam volela u najranijoj mladosti ( ovo zvuči kao da imam 100 godina, a zapravo imam samo 22 haha ) to su " Gangsta's paradise " vrlo popularnog crnoputog repera Coolia, i " Wonderwall " uobražene braće Galager. A prva pesma koju sam snimila sa sestrom, sa radija, na kasetu, bila je " Kaja " Plavog orkestra " sa radio Nostalgije. I ni sad mi nije bljuzgavo da slušam tu pesmu. Skakala sam sa Milicom i smejala se, mislim da je to bila 1998. godina. I bilo nam je super.
Iz perspektive ovog odvratnog dana, u kome kiša pljušti a u mojoj sobi je užasno hladno, i prsti na nogama su mi skvrčeni i smrznuti, nemam ništa protiv. Ni te pesme ni Loše i drugara. I jesu kič, ali onaj dobroćudni, plakanje uz " Goodbye teens " i to. Oni su boybend Balkana, slatki ostareli dečaci. Loša je napravio genijalnu muziku za " Rode " što jes' , jes' .

Da, ići ću na koncert, pogodili ste.
I nije me sramota.

P.S. Upravo mislim na to, kako su se devojčice osamdesetih pokrivale ćebetom preko glave i slušale " Simpatiju ". To je svakom slučaju , mnogo simpatičnije od slušanja novonastalih čelo-3-santimetra heroja.

Plavi Orkestar - Simpatija

Ako se ikad meni vratis
Neka to bude zadnji put
Ostaricu, ogrubicu
I sve ce biti uzalud.

A da te volim nisi znala
Niti ces ikad saznati
Jer tako lijepa, tako stroga
Prici mi nisi dala ti

Simpatijaaaaa
Jos si moja simpatijaaaaa
I dok teska kisa pada
Brise uspomene grada
Jos si moja simpatija

Idi sad zbogom
Budi sretna s' drugim
Pruzi mu mnogo njeznosti
Al' ma gdje bila, bicu s' tobom
K'o svetionik proslosti.

петак, 9. октобар 2009.

u osam...

U osam sam se promeškoljila i nastavila da spavam.
U osam sam spustila roletne. I kapke.
U osam je bilo jutro.
U osam nisam ustala, već sam se pokrila preko glave.
U osam nisam tu.
Ni danas ni nikad.