понедељак, 28. јун 2010.

pljuskovito.


subotom uveče
moja najbolja drugarica i ja
idemo u disko.
ne zato što volimo
nego zato što je leto
pa bi mi samo landrale
i ništa ne bi radile.
čini mi se da opet imamo
petnaest godina.
subotom uveče
iako je pljusak
moja najbolja drugarica i ja
idemo u disko
u platnenim patikama
ja
u crnim štiklama
ona.
uvek se znalo ko je stariji
po disko
kalendaru.

pljušti.
pljušti čak i u moju
veliku
plastičnu
čašu
sa pivom.
pljušti
po mojoj
ludoj
glavi.
pljušti
i po mojim
novim
platnenim
patikama.
ali najvažnije
je da
pljušti
i da će da opere
sve gluposti
koje mogu
potencijalno da mi padnu
na pamet.

среда, 23. јун 2010.

stopala.


mislila sam da sam zgazila
na našu zajedničku sreću
onda
kad smo se sunčali na plaži
onda pre dva leta
ili onda kad je padao sneg
a ja se ljuljala
na ljuljašci
zarđaloj
i smejala se naglas.
ja uvek mislim da je kraj
jer volim krajeve
i zaključke pa onda nove početke.
sada nije kraj.
sada smo nanizali
još jedan problem
ti i ja.

samo
ti nemaš beg.
tebi nikada nije trebao
jer si obema stopalima
stajao na zemlji.
ti nisi bos
ja jesam.
i mnogo se bojim
jer nikad nisam umela da se ponašam
i nikad nisam umela da kažem šta treba.
uvek si ti mene vukao
nosio
na krkačama
a pre tebe
su me nosile mama i sestra.
ja sam uvek bila
mala velika devojka
mnogo labilna
i mnogo tužna.

i sećam se sad
a ne znam zašto
jer je glupo
i nema smisla
kako sam ja bila jedna od onih
učenika u gimnaziji
koja dok izlazi na tablu
misli na to kako pada u nesvest
jer nikada nije dovoljno spremna.


i mislim kako sam jaka za druge stvari.
za
kuvanje
peglanje
pranje
dranje
plakanje
smejanje
tešenje
napijanje
preboljevanje
a nisam
za tebe i mene
jer se samo pitam
kad će nešto lepo da nam se desi
i jebo te
kad ću ja biti normalna
kao neka apsolventkinja ekonomije
sa malom kućicom u cveću
i bebom od dva meseca u stomaku
a da i sama ne zna.

jedna mala kadifica.



u uglu između zida i radijatora
ja na stolu držim
jednu malu kadificu
i zalivam je svaki dan
iako joj je cvet
opao odmah
pa sam ja mislila da sam pogrešila
negde.
i jesam
sjebala sam moju malu kadificu
kad sam je jedno jutro
pospano zalila kafom.
kadifice ne vole
kofein.
ali
ne dam da mi bace kadificu.
nije ona kriva što sam ja neodgovorna
i pospana.

ne zna kadifica šta je nizak pritisak.

kad znaš
šta je nizak pritisak
imaš trajni izgovor da ne ustaješ iz kreveta.

субота, 19. јун 2010.

ljubičasta kiša.


I never meant to cause you any sorrow
I never meant to cause you any pain
I only wanted one time to see you laughing
I only wanted to see you laughing in the purple rain

Purple rain, purple rain
Purple rain, purple rain
Purple rain, purple rain
I only wanted to see you bathing in the purple rain

I never wanted to be your weekend lover
I only wanted to be some kind of friend, hey
Baby, I could never steal you from another
It's such a shame our friendship had to end

Purple rain, purple rain
Purple rain, purple rain
Purple rain, purple rain
I only wanted to see you underneath the purple rain

Honey, I know, I know, I know times are changin'
It's time we all reach out for something new, that means you too
You say you want a leader, but you can't seem to make up your mind
And I think you better close it and let me guide you to the purple rain

Purple rain, purple rain
Purple rain, purple rain
If you know what I'm singin' about up here, come on raise your hand
Purple rain, purple rain
I only want to see you, only want to see you in the purple rain

try a little tenderness.


znaš ono kad smo skakali jednom
dva metra od zemlje
a možda i tri
dole na reci
pa si me pitao da li imam cigaru
a ja ti dam
dugački zlatni malboro
na čijoj paklici sam
pet minuta pre toga
za šankom napisala
da sam zaljubljena u tebe od svoje
osme godine
u šiframa.
znaš i tad i sad
i sinoć i jutros
i pre 15 godina
tamo na uglu mutapove
sam znala da ćeš jednom da mi
sviraš purple rain
od princea.
i znam ja
da je tebi zajebano
zato što si ceo život neko drugi
ali i ja sam
danju srećna sama sa sobom
i perem sudova
mnogo
a noću ako sam budna
plačem
pijem
plačem
pijem
mnogo piva
jer negde duboko u sebi
znam
da ništa nije u redu
sad.
ali isto tako znam da ništa
nije slučajno.

ni to što ja umem da napravim
super paprikaš
bez mesa
ni to što umem da činim ljude
srećnima
ni to što umem da peglam
muške košulje
i pantalone
štofane.

znaš koji je jedini problem.
to što nisam dovoljno


lepa.

петак, 18. јун 2010.

sviće.


na onom parčetu
grada
za koji nikad ne znam
da li je novi beograd
ili moja soba
spuštena na reku
u kojoj kad svane vidim
plutajuće
promašene
prozračne
prazne
šanse odrastanja
mojih i njegovih
drugova po jeftinim cigarama
i jeftinom pivu.
dok ležim na vrelom asfaltu
rasipajući
razorenu
razneženu
raskrinkanu
glavu po
betonskim oblacima
koji plutaju
gradom koji je lep
samo kad sviće
i koji
ne zna
ne ume
neće
da čuva
ono malo
nas koji umemo
da ga grlimo
svaki dan


mislim da je vreme
da naučim
kako se korača
po budućnosti.

недеља, 13. јун 2010.

kriminalci.

kad živiš u najliberalnijoj zemlji na svetu
verovatno ne očekuješ
da te uhapse
zbog fotografisanja na privatnom posedu.

kada živiš u najliberalnijoj zemlji na svetu
verovatno ne očekuješ
da sedneš na prvi avion
i odeš na sanset strip
i nađeš najvećeg kovrdžavog gitaristu na svetu.

ovako izgledaju očekivanja
na relaciji
njujork-beograd.

očekivanja izgledaju smešno
ako se ne zameni perspektiva.

“If I had one wish, I`d ask for a constant supply of Marlboros.”
- Saul Hudson.

уторак, 8. јун 2010.

hvar.


jastuci su plavi
u prevruća popodneva
na koja smo odavno
spustili roletnu
ti i ja.
i lepi su ti plavi jastuci
mada mi se čini
da imaju previše snova
pa nam sjebavaju život.
žmirkanje ja moja
omiljena sportska dispciplina
i ovaj život mi izgleda
kao jedna kugla koja treperi
pa moram da žmirkam
zbog amortizacije.

pitam se samo
šta je mene i tebe
nateralo
da spustimo roletne na život
i da se zadovoljimo
grljenjem
običnog plavog jastuka.

понедељак, 7. јун 2010.

streets of love.

znaš mislim da mi samo treba
more
ili sibir
talasi
ili gomila snega
da bih shvatila da sam možda
žensko
a možda i lepo žensko.
ako i shvatim
a prođu dani biće kao da nisam.

i nije normalno slušati
stonse u leto
kad lunjaš ulicama beograda
kao kuče
napušteno.

to je pleonazam.

mnogo je velika istina
da povređeni ljudi nauče da vole
asfalt.
mnogo lepo sam se sakrila danas.
od svih sem od komaraca.

e znaš a nismo otišli na onog arsena dedića u bašti
a verovatno ne bi ni imalo smisla
jer je suviše komplikovano.

ne zvoni mi telefon
a trebao bi
ja sam slobodna i putuje mi se
ja sam slobodna i ratuje mi se
dosta je bilo mira
da bi krenuli dalje
treba nam jedna ogromna krvava revolucija.

možda sam ja
a možda si ti
vođa tih radničkih pokreta
koji su godinama prolivali znoj
a sada će proliti krv
i svoju i njihovih predaka
imam ja u džepu crvenu maramu
za poneti
za oko vrata
pa možemo da se zagrlimo u njoj
pre nego što ponovo odeš
nekom čudnom ulicom
i ostaviš me samu kao kuče
gladno
smrznuto
ničije.


/ " I must admit, that I was awfull bad... " /
Rolling Stones - Streets of love

недеља, 6. јун 2010.

vienna.


mislila sam da kupim žutu kabanicu
pre nego što uđem u metro
počela je kiša da pada
a ja sam već deset godina
u svađi sa kišobranima.


metro miriše na sveže tiskane novine.

slikala sam se u fotoautomatu.

žao mi je što ne mogu da ostanem bar mesec dana.

mislila sam da kupim još čokolada
pre nego što uđem u avion
počela je kiša da pada
a ja dvadeset godina
nisam sedela u avionu.

čudan je osećaj u stomaku kad letiš.