уторак, 13. март 2012.

naša.

koliko sve te neke
jake emocije
moje
mogu da se prospu
negde između toga
ko jede čvarke
a ko postaje vegi
ne razumem
sve te moje
neke previše
moje jake emocije
između toga da ti kažem
koliko si lep
sveže ošišan
tek
i toga
koliko sam iz dana u dan
ponosnija na tebe
čak i kad pišeš
da si voleo neku drugu
ko klinac
sve te moje
sebične prejake sulude
emocije
staju u jednu pivsku flašu
koju nikad nisam bila spremna
da razbijem
i u jednu kuću za lutke
koju nikad nisam uspela
da sastavim
lepo se smeješ
gledaš sa strane
nekad mislim
probudiću se
sanjam
nekad mislim
probudiću se
ovo nije moj život
a ipak
onda
pustim te neke
brutalno velike reči
pustim i te moje male ruke
preko tvojih
za kafanskim stolom
nasmejem se
pogazim život
i setim se da te nikad neću
prevariti
životno.

Нема коментара:

Постави коментар