среда, 12. јануар 2011.

uz kafu, 13.1.2011.


ili uz vinjak, za hrabrije...


hvala na još jednom
klanju mojih emocija
hvala sa mašnicom
ili drugačije rečeno
opet si mi amputirao
onaj deo koji se smeje
a ima ga i onako malo
je l' ti lepo sad ?
nisam ja kriva za tvoj život
nisam jer nikad ništa nisam
tražila
nije to moja odgovornost
što si se zajebao
pa pogrešno mislio
ja imam samo 23
i hoću da jedem kokice
pa da mi ispadaju po ulici
hoću da me neko vodi na sladoled
da budem musava
i da me neko takvu voli
hoću da grlim na prozoru
voza
sve to hoću
a ne mogu.
hajde me ostavi
ostavi me da imam momke
ostavi me da me baš briga
gde se budim
ostavi me da ne mislim na to
šta imam sutra za ručak
ostavi me da imam instant sreću
trajne se bojim najviše na svetu
ostavi me odmah da bih i dalje
mogla da se smejem glupim forama
studenta difa kome sam lepa
ostavi me pa ćemo da se nađemo jednom
napravimo dete i ne vidimo se nikad
posle
ja budem mama
imam nešto tvoje
što nisi ti
da bi ostalo nešto od mene
za nekog ko neće da me krivi
za stvari koje nisam ni znala da
postoje
dok te nisam upoznala.

1 коментар: