петак, 14. јануар 2011.

dan posle danas.


kažeš imam drugaricu
zajebanu
kažeš pa me ljubiš
pa se smejemo
kažeš još nešto lepo
pa mi sviraš
a ja se zadubim
daleko daleko u misli
negde tamo blizu Kariba
pravim kule od peska
pa se grlimo
pričamo nepovezano
teram te da budeš normalan
makar dva minuta
da budeš nežan
i budeš svoj
a ti opet zaspiš
sa rukom preko lica
kao dečak neki
mali
ja otključam vrata
izađem tiho
mnogo je hladno
bube mi idu niz kičmu
jer opet nisam spavala
kupim neki sok
sednem i slušam
zvuk tramvajskih šina
dok prolaze reku
i znam da sam još malo kući
i da ću biti dobro.

Нема коментара:

Постави коментар