среда, 27. октобар 2010.

četvrtak.


Nikad neću zapravo otići
preteško je spavanje više od
decenije u istom krevetu
pod istim uglom se buditi
nije glava ista sa 11
i 23 godine
nije i to je problem
da je ista ne bi krevet
bio
mali
premali
minijaturan
kao cimet na grizu
za moju glavu
napunjenu snovima
i htenjima.

kako se uvijaš u ćebe
nekad se pitam
i kako se otkrivaš ujutru
kad ustaneš
kojom nogom prvo staneš na parket
i da li kao ja
ne otvaraš oči pre mirisa prve kafe
turske i jake
da li spuštaš roletne
ili voliš kad se sam budiš
kako se uviješ u ćebe
i da li se pokrivaš preko glave
da li grliš nekog
ili grliš
jastuk
veliki beli
da li kao i ja voliš miris
čiste posteljine
i da li okrećeš jastuk
da uvek bude hladan
da li se smešiš u snu
i ...
da li spavaš uopšte
da li sanjaš uopšte
da li čuvaš pola ćebeta
za mene
i pola jastuka za zajedničke snove.

Нема коментара:

Постави коментар