среда, 14. април 2010.

jutro.


- Znaš, crne rupe nastanu kada se um ubrza do beskonačnosti, ali u negativnom
smislu.Tako da u njima nema ničega. Nema prostora, vremena, nema drugih ljudi,
nema čak ni tebe. U crnim rupama možeš lepo da se zezaš, da lebdiš iznad zemlje,
slušaš rokenrol, dozivaš kišu, ili mazneš neku lepu ribu.

- Baš su lepe crne rupe.

- Samo je bezveze kad se probudiš.

( " Crni bombarder " )

Jutro me uvek proda
vidi mi se svaka tačka
na licu u telu
svaka tačka straha
tuge
sreće
nemira
mira
vidi mi se da verujem u energiju zvezda
i gradske kiše koje padaju bez prestanka
dok svi ne istrunemo
jedan po jedan.
Jutro me uvek proda
jer mi treba ćebe
treba mi jastuk
treba mi neko da me ušuška.
Jutro me uvek proda
za neplaćenu kartu
autobuske linije 6
relacija Vukov spomenik - Zvezdara
i proda me jutro
za neko peckanje u nosu
jer nema laži i nema prevare.
Jutro me proda
i za neke narcise koje mi niko nije kupio godinama
i za burek koji nemam s kim da pojedem.
Jutro me proda i počne da mi se smeje.
Onda spustim roletnu
i na jutro
i na život
i pokrijem se ćebetom preko glave.


Sve ovo će jednom proći, znam.

1 коментар: