петак, 23. април 2010.

geting wasted.


znaš jednog dana
za neki mesec
ću da dođem kod tebe
i bićemo deo jedne nove realnosti
deo jednog uređenog sveta
u kome bih mogla da perem sudove da preživim
preko trnja do zvezda
ili preko zvezda do trnja.
znaš jednog dana
kad postanem velika devojka
i prestanem da pravim sranja
moći ću sve da ti kažem
jer ja mnogo pričam a malo kažem
a kad govorim prave stvari
govorim ih pogrešnim ljudima
znaš jednom ću moći
da ti u sobi ostavim poruku
da se nađemo na petoj aveniji
ili u lenonovom parku
pa da sedimo na travi
i pijemo strabucks kafu.
znaš jednom ću moći
da ti kažem koliko mrzim sebe i svoj
beogradski cirkularni život
u kome je sve razapnuto
od obaveze do divljanja
i nazad.
znaš jednom kad budem imala dovoljno sebe
reći ću ti koliko je teško
kada se protiv depresije boriš
lažnim mirom
ili još gore lažnim nemirom
i kako ništa nema smisla
dok nisi tu
i znaš jednom ću ti reći
da ti nikada ne treba da se vratiš
već da treba ja da dođem
i ostavim sve
čak i svoju lepu crnu haljinu
i svoje cipele od 10 soma dinara
i pljosku koju mi je Maja kupila za rođendan
da ostavim bukvalno sve
pa da se grlimo
i da idemo u kaliforniju
da idemo u pizdu lepu materinu
ali da makar znam gde idem.

3 коментара: