субота, 22. октобар 2011.

mate parlov.


za svu mesečevu decu koja se tuku kao mate parlov


ne umem da na naduvam balon
ne umem a nisam nikad ni
umela
nije to ništa strašno
mislim.
ti sediš na podu moje
sobe skladišta
ali voliš da dođeš
i voliš da sediš
da jedemo tople sendviče
iz garavog pleha
i silazimo po pivo
dok nas komšije pozdravljaju
a kasirke gledaju ispod oka
sa onim pitanjem
jošnešto
ništaviše
mi ćemo samo pivo
jer ja umem da kuvam
ne treba nam čips
ne gledamo premijer ligu
i ja nisam muškarača
samo me baš briga.
mi čitamo članke iz novina i
analiziramo
jer to niko nikad nije hteo da radi
ni sa mnom
ni sa tobom
mi gledamo početak prvog dela
rokija
a onda se tučemo za ozbiljno
kao mate parlov
mi ležimo na podu
naopačke
zato što te bole leđa
a ja se solidarišem
mi se radujemo tufnastim šoljama
od ciganina za 120 dinara
koje mi neće biti žao da
razbijem
kao.
osmehujem se kišnim danima
ti sunčanim
jer kad nosiš kaput
dobiješ alergiju oko vrata
pa ti ja kažem da paziš
malo
i karirani kačketi
u kojima izgledamo
kao članovi pokreta otpora
nam lepo stoje
i krede nikad ne spere
kiša sa zaštićenih zidova
kao što zimi
samo mi šetamo
25.majom.

Нема коментара:

Постави коментар