субота, 10. септембар 2011.

svuda.



Ti lepo spremaš salatu
onu koju zovemo baštica
u kojoj ima malo balsamica
i strugane šargarepe
slatke
koju smo kupile
kod krezave seljanke
na cvetku
one što ima izrastak
i glasno se smeje.
Ti lepo postaviš sto
uvek
karirani stoljnjak
drvena daska
tufnasta šerpa
a u njoj dalmatinska supa
što miriše
na stepenice u dubrovniku
i kamenje koje sam našla u cavtatu.
Ti lepo pričaš
kad te zovem sa raznih autobuskih
stanica
i iz raznih luka
odakle jadrolinija
vozi za mljet i korčulu
lepo pričaš
i vidim te kako
idući sa posla
mašeš komšinici
preko ulice.
Vidim te dok ti preko
telefona kažem
da ćemo ići
svuda
draga moja mamice
i da ću jednom tako dugo
da ti mašem sa nekog broda
sa cvetom u kosi
u beloj haljini dugoj
stežući nekog za ruku.

Нема коментара:

Постави коментар