субота, 4. децембар 2010.

Beli,beli svet.



Mrzim filmske i pozorisne premijere.Neprijatno mi je na njima, ne osecam se normalno, osecam se kao da sve to mora da mi se svidja, da moram da budem lepa i sto ostalih usranih formalnosti, koje prezirem.DKC i Festival autorskog filma shvatam beskrajno licno.Idem sama, idem sa ljudima sa kojima ne moram da razgovaram posle filma, idem u 10 ujutru, idem kasno uvece.
Sreda,pola 11, DKC. Realno imala sam neverovatan strah. Valjda, zato sto film toliko dugo ocekujem. I valjda zato sto taj trojac - Milena,Oleg,Boris - kao da je spoj onoga sto ja mislim da je prava balkanska umetnost.

Ovaj blog, zapravo ima veze i sa onim sta je Oleg Novkovic rekao pre filma.A to je da mu pridjemo u gradu i kazemo mu sta mislimo o filmu. Posto apsolutno u zivotu ne bih smela to da uradim, ovo je moj nacin. Dakle... Beli,beli svet je nesto najneznije i najsurovije sto sam gledala, najtananije, najemotivnije i pre svega duboko iskren i sa ljubavlju uradjen film.I taj film je za nas, hrabre. Koji se ne bojimo pokazivanja emocija. Taj film je za nas koji ne ukalupljujemo zivot, vec se provlacimo kroz njega. I najvaznije od svega - to je film koji ima dusu, prokletu,balkansku,ali ne onu banalnu, vec esencijalnu, to smo mi, koji pijemo,lomimo,volimo,propadamo, cekajuci da dodju neki bolji dani.

I nemam apsolutno nista drugo da napisem sem da odete u bioskop.Svi vi koji volite nekog,koji se voleli nekog,koji cete voleti nekog.I svi vi koji shvatate gde zivite.I svi vi koji se bojite, a hocete taj strah da pobedite.

1 коментар:

  1. Milena Marković je sjajna. Pretpostavljam da je i ovog puta dotakla sam život. Obožavam njenu poeziju. Gledaću film sigurno.

    ОдговориИзбриши