петак, 14. јун 2013.

ćar.


kašikom pojedi
sav strah iz velike posude
koja je ostavljena na pragu
doma u kome si porasla
doma u kome si nasmejano
prekrivala glavu pokrivačem
doma gde je uvek dobro
gde će biti bolje
kašikom pojedi
sav strah
kao pre tri godine kada si plačući
ulazila u avion
od straha da ćeš se izgubiti
u jednom velikom gradu
ne shvatajući
da si mnogo izgubljenija
u ovom gradu koga nazivaš
svojim

e, tu smo.

kašikom pojedi strah
da ćeš se izgubiti
da ćeš ostati bez novca
da će te neko prepasti
da ćeš poželeti da se ne vratiš.

koliko je samo teško
gutati sve strahove danas
koliko je samo sunce blizu
stoji mi na desnom ramenu
govori mi da stavim cveće u kosu
hodam bosa po travi
ne brinem i verujem
da će sve biti u redu.

kašikom pojedi strah
stegni pesnice
navikni stopala da hodaju
ulicama koje ne poznaješ
navikni se
da se rađamo i umiremo sami
a ovo između
što kaže moj deda pokojni
je čist ćar.

Нема коментара:

Постави коментар