четвртак, 10. март 2011.

suprotan pravac.

ti ideš pravo
ja cik-cak
možda se sretnemo ponekad
popijemo pivo
kad ne budem na dijeti
ili stanemo na ugao pa prozborimo koju
glupu
formalnu
ti ideš pravo
ja cik-cak
ti polako
ja trkom
ti pitaš prolaznike kuda ćeš
ja ne pitam nikoga
nije me briga gde ću stići
život je ipak samo jedan
ti ideš pravo
ja cik-cak
imaš sve što ti treba za put
a ja idem bosa
sa jednim rancem
ti ideš pravo
imaš svoj svet
ja idem cik-cak
imam svoj svet
koji je sve što tvoj nije
neka tako i ostane
jer kad se put slomi
uvek ostanu rasuti parčići
asfalta.
a i morao bi mnogo da lomiš
svoj
prav
čist
kakotreba
put
da bi počeo malo da liči na moj.

Нема коментара:

Постави коментар