четвртак, 25. новембар 2010.

to call in case of emergency




Uvek sa sobom 3 para cipela
i telefon
to call in case of emergency
u kutijama spakovan prošli život
sa mašnicom
da nikad ne zaboravim
koliko je bilo lepo
a prošlo je.
ponovno prohodavanje
u novim
neudobnim
nedovoljno
stabilnim cipelama
bez okretanja.
traganje za nekom
čudnom
drugačijom
vrstom sreće
sa snovima o moru
buđenju
umotavanju u beli čaršav
i izlasku na rivu
zvuku talasa
i ukusu prve
jutarnje kafe
u nekoj drugoj vrsti mira
gde me baš briga
za razliku između Save
i Dunava
gde me ne zanima
rasprodavanje pameti
po kafanama
nego višesatno čitanje
na plaži
i višesatno pisanje
na terasi
noću
u društvu nekog skakavca u uglu
neke flaše belog vina
i limene činije sa pistaćima.
Telefon
to call in case of emergency
brzo biranje
1 mama za prženice
2 tata za gajbu piva
i stay around little longer
buddy guya
3 baka za peglanje košulja
muških belih
4 sestra za kartu beograd - njujork
u jednom pravcu
5, 6, 7 za njih tri koje mi se uvek javljaju
na telefon
za sve kafe
kolače
smejanje
pesme osamdesetih
spavanja u komuni
ivoninog stana
8 za njega koji ume i može sve
a naročito da mene ima za najbolju
drugaricu
9 za sestru opet jer je
sestra.
telefon
to call in case of emergency
jer ostalo je u meni
još mnogo straha
pakla malbora
šibice
sveće
jedan stari radio
da slušam
vesti na intalijanskom
i ništa ne razumem.

Нема коментара:

Постави коментар