среда, 27. март 2013.

adio.


adio mare
mašem ti devojčice
na plaži
bola na braču
moglo je biti drugačije
mogla si imati noge kao pritke
i kratku kosu
mogla si da odeš da šetaš
dok on nosi gitaru na leđima
po evropskim gradovima
mogla si a nisi
mislila si može posle
nema posle
adio mare
šanse si propustila
mašem ti devojčice
vidim puštaš da odu
ti dečaci koji bi ti zvezde sa neba
skidali
a i gaćice
nego nisi nikad htela
mogla si da maziš mačke
da jedeš projice posle stomaklije
da recituješ šerbedžiju i arsena
da se prebijaš od života i lošeg
alkohola
adio mare
svi su otišli
ne brinu o gluposti
nije im stalo
imaju živote druge
imaju ljubavi druge
ti spavaš dubokim uplašenim
snom
mare
ništa ti od toga nije trebalo
ali to je za nečiji drugi život
malecka
ostalo da ispuni sve ono što ti
nisi
tragajući jedino
za jednim čovekom koji te neće ostavljati
stalno
za jednim čovekom koji te neće zaboravljati
stalno
za jednim čovekom stubom koji će razumeti
da si ti satkana od materije
koja bi mogla da rodi sedmoro dece
čuva sedmoro mačaka i osmehuje se
samo ako bi imala
jednog čoveka koji se ne bi osvrtao
na druge žene
jednog čoveka koji bi gazio vaš zajednički život
kao što se gazi prolećna rosa.
adio mare
malena devojčice
mašem ti na plaži
bola na braču
odlučila si da se ne udaviš
ja ti čestitam
senka u očima samo što sunce ne potopi
mala mare
ne umeš više ni pertle da vežeš
suviše te ljubavi koštalo
slomljenosti kostiju koja je neizgovoriva
bićeš dobro lažem te
nemaš snage
nećeš više nikom trčati u susret
osmehni se mare
za poslednju fotografiju u albumu
našeg prijateljstva
sada putuješ tamo gde se gazi
sam.

Нема коментара:

Постави коментар