четвртак, 10. јануар 2013.

jadranskim putem.


pričam nastavke iz sna
sanjam da si imao devojku
koja je imala abortus
i ona je otišla od tebe
pitam te
tek probuđena
da li ste se videli od tad
posle mi je neprijatno
a snovi se smenjuju
kao i trenuci koje ne mogu
da zaboravim
pa ih vraćam kao da traci
fabričkoj
trenuci koji su mi promenili
pogled na život
pričam nastavke iz sna
dok jedva zaspivam
pored tebe bojeći se za svaki
udah
pokušavajući da ne vidiš
koliko se preplašeno čak i smejem
dok idem kući sama
racionalno razlažući
činioce svog
dvadesetpetogodišnjeg života
govoreći sebi
treba da budeš normalna stabilna devojka
on ima stresne dane svaki dan
a ti se šuškaš u toploj kuhinji
crvene zgrade na bulevaru
ponekad plačući u svojoj sobi
bez razloga
gušeći se u preslanim suzama
slabo i pičkasto
glupačo glupa
ne umem da ti pomognem
samo jednom ispred zgrade
moje
rekla sam ti
čega se sve bojim
koliko nisam verovatno nikad bila ovako
prepadnuta
životom i budućnošću
ne znam
nikako da budem samo obična nasmejana
devojka
da prestanem da nosim
antibiotik za zub
rapidol za glavu
c vitamin
da se ne prehladiš
sve to plus teranje da nekad
pojedeš voće
nekad bi možda vikala da me ostaviš
da trčiš i budeš jako srećan
ponosan i stamen
onda bi se sreli za 10 godina
ja bih imala 90 kila i pet mačaka
o kojima bi brinula
pesme su mi roman toka svesti
samo naslagani strahovi
kad bih jednom mogla da zaronim
u more na pločama
ili u sutomoru
da sve to ode
jadranskim putevima
da ne moram da se ubeđujem
svakog jutra oko 10
kako treba da se ponašam.

Нема коментара:

Постави коментар