среда, 15. септембар 2010.

makarska.



kaže mi kako si lepa
naučila sam da šminkam
crne podočnjake
i kaže mi blago
onom ko tebe bude oženio
to mi dođe kao da me trola
udarila
ona što ide ulicom ispod
28 i 40.
onda idem pešaka kući
i glava mi onako prazna i teška
treba mi da provučem
još nekoliko puta
kreditnu karticu
da bih se oporavila
ali radnje više ne rade.
Možda je ipak gotovo sa
produženim tinedjžerskim stažom
i teško je navići se
na odgovornost samo moju
na platu samo moju.
navikavam se da
novac menja emocije
i emocije menjaju novac
u nekom brzom hodu
kao da se takmiče.
onda ako ne viđaš ljude
budeš sirota mala devojčica
sa kreditnom karticom
otkrivaš restorane
a i dalje se plašiš
gluposti
bolesti
tragičnosti
zaludnosti
trenutaka samoće
provedenih u hodu
na potezu Zeleni venac - Beograđanka
sa jednom hladnom limenkom
koka kole.
i dalje se plašiš
ali se pojavio osećaj moći
kao onda kad si bosa trčala plažom
sa flašom vina
i mislila da je taj brod koji dolazi
brod u kome je on
i doći će po tebe.

1 коментар: