петак, 29. јануар 2010.

kako sam se zaljubila.


nekad sam ga mrzela.
vračarsko sam dete, to je za mene bilo samo polje sa gomilom betona. i sa zgradama kutijama.
onda sam postala student.
otkrila rakiju u " Sutjesci "
kad je hladno i zavejano
i tramvaj ide na pola sata.
otkrila sam i riblju čorbu na reci,
koja miriše na more, u osam ujutru.
pored reke je sve lakše.
otkrila sam i trčanje po snegu do kolena
ležanje u tom istom snegu
i smejanje.
otkrila sam pivo ispred FDU-a u 4 popodne kad pada mrak.
ipak , najlepši je kada sviće.
kad se gasi ulična rasveta.
leti.

4 коментара:

  1. želim, želim STRAŠNO ŽELIM da što pre dođem tamo i osetim sve toooo

    ОдговориИзбриши
  2. Ima neshto strashno iskreno i simpatichmo u ovim tvojim pesmicama. Meni je tvoj stil potpuno stran i u chitanju i u pisanju, ali zbog toga mi deluje autentichno. Neki detalji su mi jako upechatljivi i lepi. A povrh svega, bash zbog te iskrenosti, posle par pesama, kao da smo prichali satima. Moj jedini savet je da malo pochnesh da eksperimentishesh sa rechima, da povecash fond rechi u pesmama. Ali, to ce ti se verovatno desi nekad spontano, kad te spiche metafizika i apstrahovanje. Sve u svemu, voleo bih da imam neku zbirku ovih tvojih dechje iskrenih i simpatichnih stihova :)

    ОдговориИзбриши