уторак, 7. децембар 2010.

korporativna.

Ne znas gde pijem
gde spavam
gde idem
Ne znas gde mi je
glava
znas koga ljubim
znas kakvu kajganu pravim
i znas kako se
svega bojim
pitas se kako
mogu toliko piva da popijem
pitas se i kako
mogu toliko da volim
a jos se i pitas
sto sam toliko
luda
pokidana
svoja
a najbolja i najodgovornija
kad radim
jebi ga
mora malo ovaj mozak
da se odmori.
i jedva cekam
da stojim bosa
na plazi
u beloj pamucnoj haljinu
i belim ruzicama u kosi
a da ti stojis
pored mene
pa da se smejemo
onda kad smo pravo iz kafane
isle na posao.

недеља, 5. децембар 2010.

stay around a little longer.

ona spava u basti
na stolici
ispruzenih nogu
zmirka
onda jede toplu
cokoladu
crnu
slusa francuske sansone
sa vezanom crvenom
maramom oko vrata

mozda ce posle da se proseta
pospana bosonoga devojcica.

субота, 4. децембар 2010.

Beli,beli svet.



Mrzim filmske i pozorisne premijere.Neprijatno mi je na njima, ne osecam se normalno, osecam se kao da sve to mora da mi se svidja, da moram da budem lepa i sto ostalih usranih formalnosti, koje prezirem.DKC i Festival autorskog filma shvatam beskrajno licno.Idem sama, idem sa ljudima sa kojima ne moram da razgovaram posle filma, idem u 10 ujutru, idem kasno uvece.
Sreda,pola 11, DKC. Realno imala sam neverovatan strah. Valjda, zato sto film toliko dugo ocekujem. I valjda zato sto taj trojac - Milena,Oleg,Boris - kao da je spoj onoga sto ja mislim da je prava balkanska umetnost.

Ovaj blog, zapravo ima veze i sa onim sta je Oleg Novkovic rekao pre filma.A to je da mu pridjemo u gradu i kazemo mu sta mislimo o filmu. Posto apsolutno u zivotu ne bih smela to da uradim, ovo je moj nacin. Dakle... Beli,beli svet je nesto najneznije i najsurovije sto sam gledala, najtananije, najemotivnije i pre svega duboko iskren i sa ljubavlju uradjen film.I taj film je za nas, hrabre. Koji se ne bojimo pokazivanja emocija. Taj film je za nas koji ne ukalupljujemo zivot, vec se provlacimo kroz njega. I najvaznije od svega - to je film koji ima dusu, prokletu,balkansku,ali ne onu banalnu, vec esencijalnu, to smo mi, koji pijemo,lomimo,volimo,propadamo, cekajuci da dodju neki bolji dani.

I nemam apsolutno nista drugo da napisem sem da odete u bioskop.Svi vi koji volite nekog,koji se voleli nekog,koji cete voleti nekog.I svi vi koji shvatate gde zivite.I svi vi koji se bojite, a hocete taj strah da pobedite.

петак, 3. децембар 2010.

naša.



kupi mi pečeno kestenje
baš me briga šta će da mi kažu
u parku
za crne ruke
pa opraćemo ruke
ne brini
hoćeš da me vodiš
na vrtešku
i na autiće
pa hoću kad se
bojiš panorame
biću ja jednom hrabra
naravno da ćeš biti
kupi mi pečeno kestenje
hoću
stani da ti vežem pertlu
saplešćeš se
što se smeješ
pa lepa si
ti mi mama uvek kažeš
da sam lepa
pa zato što jesi.


i onda me uhvati malom
rukom
za moju malo veću
ruku
pa počnemo da trčimo
niz padinu i puštamo zmaja
a on ne leti baš lako
pa se ona namršti
i kaže
mama, više volim balone.

среда, 1. децембар 2010.

She's tired of problems that you caused her mind.


/... So Gloria steps out from the prison
Gloria's no longer the wasted disco girl
you've been dreaming about
Gloria alone now forever Gloria away in
the air now
Gloria she's no longer your slave ... /

prvi beogradski sneg
mokar i ružan
odmah se topi
jedan veliki kišobran
smrznute šake
i osmeh u prolazu
festival autorskog filma
i nedolasci kući
sarma i topao hleb
nešto pre ponoći
spavanje na leđima
termos i u njemu
čaj od kamilice
stari radio
i pesma Nade Knežević
socijalistička peć
upaljena na jedan
kraj decembra
dan posle dana
republike
soba miriše na
osveživač od lavande
a ja se osećam
baš kao taj osveživač -

veštački.

петак, 26. новембар 2010.

štreberka.

znaš naučila sam ja
kako se podnose ti
teški i stalni
telefonski pozivi
formalnosti
drugi prioriteti
i nikad nisam
pretendovala
da promenim
pravne
moralne
socijalne
i sve ostale druge
vrednosti
jeb'o im pas mater
mislila sam da postoji
ljubav
ona luda
suštinska
esencijalna
o kojoj se ne priča
nego o kojoj se ćuti
e ta ljubav je ostala
na onom raspalom šleperu
na 25. maju
sa mrtvim pticama
i trulim lišćem
pijancima koji spavaju
na klupama
tu je nestala ljubav
baš kao što su se svi
dobri ljudi beograda
sakrili u potpalublje
tog šlepera
i iz dana u dan
imaju sve manje i manje
vazduha
na kraju će se
onako romantično podaviti
i niko ih se neće sećati.
naučila sam ja i kako se
podnose
teški bolovi u leđima
samoća
prazan novčanik
i smrznute šake
ružna popodneva
i pijani petak
jer ne izlaze ljudi
zato što vole
nego da bi se napili
možda bi bili srećniji
kada bi priznali.
podnosimo mi sve
devojčice sa malim stopalima
i tišinu u autu
i nebo nad Berlinom
kad se raspukne
i plakanje na odlaznim terminalima
sve mi to podnosimo
ali zato niko ne podnosi


nas.

четвртак, 25. новембар 2010.



I want you
I want you so bad
I want you,
I want you so bad
It’s driving me mad, it’s driving me mad.
I want you
I want you so bad babe
I want you,
I want you so bad
It’s driving me mad, it’s driving me mad.
I want you
I want you so bad babe
I want you,
I want you so bad
It’s driving me mad, it’s driving me mad.
I want you
I want you so bad
I want you,
I want you so bad
It’s driving me mad, it’s driving me ...
She’s so heavy heavy, heavy, heavy.

She's so heavy
She's so heavy, heavy, heavy

I want you
I want you so bad
I want you,
I want you so bad
It’s driving me mad, it’s driving me mad.
I want you
You know I want you so bad babe
I want you,
You know I want you so bad
It’s driving me mad, it’s driving me mad
Yeh!

She’s so...