петак, 15. јануар 2010.

ona i ja.

Sedim sa Jelenom
i pijemo Jacka
na prašnjavom podu
njene novobeogradske sobe.
Palimo jednu za drugom.
Slušamo Letu Štuke
gledamo kako kroz prozor
ulazi miris još jednog izgubljenog vikenda.
U sagi blamova
još jedan je da slušamo Reginu i Plavi Orkestar
i da plačemo
i sećamo se bivših frajera.
I neprospavanih noći na moru
kada smo imale šesnaest
i ložile se na frajere iz bendova.
Baš me briga.
Nije me blam.
Imam najbolju drugaricu i
blamantne uspomene.

среда, 13. јануар 2010.

VISoko iznad gradova.

Jutro je teško.
Slušamo Dilana
i dišemo duboko.
Naginjem se
kroz prozor.
Pobegla bih.
Na Vis.
Da gazim po oštrom kamenju
i budem pijana od belog vina.
Da se kupam
i smejem se
pod vodom.
Visoko iznad gradova
kaže Štulić.
Iznad Beograda
je more.
More koje je
blizu a daleko.
Jebem ti život, ovakav.
Palim cigaretu i
krećem na posao.

недеља, 10. јануар 2010.

hladno.

u nama.
bili smo na moru.
zaboravili.
u nama.
nešto a nije isto.
više.
u nama.
odraslije.
mislimo da proći će.
osećaj srama
kad
ne pobedimo.
mislimo nestaće.
osećaj smeha
dok starimo.
kako da ti
kažem.
nije lepo.
nije novo.
sećam se.
a ne treba.
odvedi me.
da plivamo.
da se ne udavimo.
odvedi me.
ulice me ne vole.
davim se.
hladno je.
odvedi me.
negde.
gde se opet
volimo.

недеља, 3. јануар 2010.

Kad je žurka.

kad je žurka
svi pobeđujemo.
kad je žurka
smešno je.
kad je žurka
bez kontrole je.
i treba.
šta će mi kontrola
sa 22 godine.
u zemlji bez kontrole.
kad je žurka
grle se.
i ljudi
i pijanci
zajedno.
kad je žurka
lepi smo.
kad je žurka
nema ali.
jedino tad
nema ali.
kad je žurka
niko ne gleda
na sat.
i mnogo brzo
ode noć.
proleti
pored nas.
i onda
ne vidim sunce
par dana.
koga je
briga.
žurke odu.
sunce nikud
ne ide.

уторак, 29. децембар 2009.

Valjarević.

Zovem se Jelena Paligorić.
Rođena sam 28.08.1987. godine u Gradskoj bolnici, u Beogradu.
Imam ružna kolena i ožiljak na ustima.
Imam nepotrošenu platu od ovog meseca.
Čitam Roalda Dala i
ne umem da se ponašam ženstveno.
Studiram dramaturgiju
još samo malo.
Volim bojanke i nalepnice.
Psujem kad sam nervozna.
Volim Maroko.
Nosim mušku belo-plavu prugastu košulju broj 46.
Podvrćem rukave kao kamiondžija.
Volim da jedem sutlijaš.
Mislim da se nekad grubo šalim.
Sama sa sobom.

недеља, 27. децембар 2009.

zima i drug.

mnogo je hladno.
novi beograd je sibir.
sneg do god ti pogled seže.
i smejem se.
a nije smešno.
ni zima, ni sibir, ni ja.
i ciklično kao krug.
ja idem autobusima.
on je došao.
ja sam srećna.
slušamo stare pesme i smejemo se.
i zato ima smisla.
sve što je na prvi pogled
najbesmislenije na svetu.

среда, 16. децембар 2009.

deca.

jedno malo dete
je sinoć skočilo
u fontanu na pašiću.
dete se smejalo
nosilo je žuti skafander
skočilo je u sneg.
dete je srećno
ja sam srećna
a ne umem da skačem kao dete
ni u sneg
ni u novu budućnost.