уторак, 4. јануар 2011.

noćni voz.

Između recepata
argentinske i potrugalske
kuhinje
druge kafe
koncerta Masima
jednog ćebeta
otečenih kapaka
i kućne haljine
mislim na naš
doručak na terasi
na lenji junski
beogradski razgovor
u šest sati ujutru
posle neprospavane
noći
jedna cigareta
ugašena u pikslu
belu sa školjkama
koju sam ponela sa sobom
iz prošlog života
i tvoj pospani osmeh
dok ti brojim mladeže
i teram te da ostanemo
još malo
sinhronizovano disanje
spavanje na terasi
kada smo sklupčani
i neki Arsen Dedić u
pozadini
dok autobus broj 26 prolazi
našom ulicom...

Нема коментара:

Постави коментар