среда, 19. јануар 2011.

kad ne spavaš.

prosto i jednostavno
kao boja mora
pitam se u ovo jutro
šta se dešava sa mnom
pijem kafu čaj i cedevitu
pijem i setim se kako sam te zvala
i kako sam ti kuvala kafu
podbočena na šank kuhinje
pospana u podne
setim se i kako sam učila da kuvam
setim se i deluje mi kao neki prošli život
tuđ
koji nikad nisam živela
miran
koji se dešavao svima sem meni
mene si zagrlio
pa sam spavala dugo
kao u bajkama.
sad me krivica progoni
sad ne spavam danima
ili prespavam dane
sad se sećam kako je bilo
pitam se ko je to živeo umesto mene
i ko sam sad
ko sam i da li ću isključiti
bell bottom blues
i ugasiti cigaretu
ko sam i da li ću uključiti
pravi realan krvav ukusan
život
početi da se smejem
i uhvatiti nekog za ruku.

Нема коментара:

Постави коментар