петак, 24. мај 2013.

međuvreme.



Kažeš da ti je baka dala Balantajns,
neki iz šteka pokojnog deke
ja kažem da ponekad popijem viski
danju
jedan do dva
dajem sebi na značaju koji nemam
ljudi su danju sanjivi kad piju
noću piju kao svinje
mrak je i postoje samo
blicevi povremenog svetla
noću nebitne stvari postaju
bitne
kao što nebitni ljudi
igraju uloge koje su im
krivo dodeljene
danju postoji polet
postoji sreća
i nema straha
danju uvek može nešto lepo da se desi
za nas koji vidimo to
ne postoji opravdanje
na nekom nivou duboko smo
tužni
tražimo slobodu svuda
u neslobodnom društvu
živi se samo za ljubav
tu
veliku
preveliku
koja nikako da dođe
težnja koja ubija
tako je jedna sigurna
radnica
u stanju da dođe kući
7 je izjutra
ona leže na pločice
rida
gutajući knedle
ogromne kao babine
od griza
gutajući vazduh
kao da se guši zbog
stvari koje se ne mogu uhvatiti rukom
to je ono što razdire
potpuno
ciklično slivanje litara pića
u sebe
bežanje trčanje daleko
a onda udari sve to
udari tako da se pada na glavu
a ustaje samo zato što će nada uvek
umreti poslednja
ona nada
da će jednog dana sve biti u redu
da ćeš imati nekog ko će te toliko
voleti
da ništa drugo neće biti važno.
Ta patnja je znak da si živ
krv i meso
osmeh i suze
rakija i kuvano vino
trčanje u dane
meterološki sazdane
od kiše slobode ljubavi
jednog osmeha i oblaka
koji ti oblikuju ono što ovi
obični
nazivaju životom.

Hvala, Ratker.

1 коментар: