уторак, 19. октобар 2010.

možda nikad.



Nikad nemoj da se vratiš
i ja ću jednom da odem
po cigarete da se neću nikada
vratiti
zbog mene i zbog tebe
zbog
sigurnosti moje nerođene dece
i još nekupljenih kućnih ljubimaca
ovde je svest natopljena
lošom šljivovicom
i pevanjem četničkih pesama
neko je davno ovaj balkan zatrovao,
otišli smo dođavola,
nema toga što može da nas spasi.
nemoj nikad da se vratiš,
ovde nema života.
i neće ga biti.
zatrlo se i seme i pleme
i ja ću ili umreti duhom
ili ću otići naglo
sama
samo ću baciti te tegove.
ja sam uvek htela
da mene neko izvede negde
uhvati za ruku
a tog nekog nema
nema već dugo
i otići ću sama
Šejn je moj najbolji drug.
Moje želje nisu nerealane
one su samo nerealne
za ljude koji žive
ovde
kojima je dosta deset piva
da bi bili srećni.
i nikad nemoj da se vraćaš
nikad
molim te.
doći ću ja
nemoj da se vraćaš
samo
ići ćemo tamo
gde je ljubav
smejaćemo se bez razloga
i bićemo
slobodne.

Нема коментара:

Постави коментар