четвртак, 14. фебруар 2013.

ćaletova.


kucneš me po ramenu
ti gromado moja
sa tim plavim očima
neretko tužnim
dubljim od jadranskog mora
kucneš me po ramenu
da vidiš da li dišem
da vidiš da li mogu da ustanem
ne ide mi to

ćale

ne ide i nikad mi nije išlo
slabo sam budna dobar deo
ovog života
ali obećavam ti
sad ću da ustanem
sigurno
sad ću da budem budna svako jutro
mama ti ja bake i milica
preko skajpa
ima svako jutro da pijemo kafu
koju ću ja da skuvam
obećavam ti
svako jutro makar ustajala u šest
ništa neće da mi bude teško

ćale

neću nikad zvrčku više da ti pravim
ti tebi ni kevi
vi ste moji
najbolji roditelji na planeti
kad mi ostaviš pisamce jutros
hiljadu dinara koje nemaš
kroz san vidim
ćale
koliko ti je žao
mislio si dobro sam
mislio si sad će da krene
ne ide to tako
ćale
idem sama uvek
čizmama gazim
i obećavam ti
biću dobro ovaj put.




Нема коментара:

Постави коментар