четвртак, 18. август 2011.

I kornjače.

Ja sam u redu.U niskom startu. Sa mnogo pića i malo više tuge.

Nekako je nje uvek malo više, inače ne bi pila.

Ko zna kad ćeš sledeći put da budeš tako prelepo tužna...

Divna mala plaža.
I moje dete
nerođeno.
I kornjače.
I pravljenje slika
u pesku
dok pevamo Obojeni program.

I lako je tebi da puštaš filmove
a još lakše da žmuriš i
spavaš
u jednakim amplitudama
između mogućnosti
i nekoliko želja
najteže je ne osvrtati se
za svim onim sekvencama
koje su već viđene.

I živeti danas
ne juče
ne sutra nego
danas
ovde
to kao da je ekspedicija na Mars
za moja mala stopala
i moju ogromnu kosu
kovrdžavu
i večito praznu kutiju cigareta
neotkucanu kartu za prevoz
i pročitane novine
od prošlog avgusta.

Нема коментара:

Постави коментар