четвртак, 23. септембар 2010.

brodovi koji odlaze.


Kažem mu
da sve ovo zajedno
nije za mene
da Beograd nije moj grad
i da to znam odavno
samo sam sad još
jednom
stavila krstić
u kućicu
odlaska.
On ipak ne odustaje
od ovog grada
zbog neke žene u koju
je zaljubljen.
Ja kažem meni treba
Pariz,Berlin
ili Lisabon
možda neki brod
da prestanem da se plašim
da porastem
budem svoja
i slobodna.
On kaže
najgore je kad se plašiš
treba da odeš tamo
gde miriše novi život.
I kaže mi velika si
veća od mnogih onih
koji misle da su veliki.
Ja se nasmejem
u prolazu
pod suncem
zapalim jos jednu cigaretu
i ubedim sebe
da će proći
i ovaj dan.

Нема коментара:

Постави коментар