субота, 5. септембар 2009.

Oasis,London i bele košulje... Za nekog možda svečane...

Možda se gorepomenuti bend raspao - a možda je to još jedna od njihovih patetičnih kokainskih idiotarija. Ovde sigurno neće doći. Možda za 30 godina. Možda ću pre tih 30 godina, ja imati dovoljno para da spakujem kofere i odem u London. I umeću da hodam u štiklama. Makar po Trafalgar skveru. Čudna je ta ostrvska paranoja. Ni za čim na svetu ne patim, sem za Londonskim životom. Nikad nisam žudela da budem stalni deo tog sveta. Ok, dobro jesam. Sa 15 godina. A sada... Odem na koncert, pušim " Benson & Hagins " , pijem džin - tonik, pomalo pevam, pomnogo pevam, i onda šetam kući Londonom, u prevelikoj beloj košulji kao S.P.Morisi i iscepanim pantalonama, bosa. Pare su nepremostiv problem. Kao i odlazak u London i Mančester. Sve dok sam ovako mala. I dok je lista želja sledeća :

1. Odlazak u NY
2. Da platim mami put u Pariz
3. Ios sa Milicom
4. London

...

Nema veze. Don't look back in anger. Do tada... Pod kariranim ćebetom i upaljenim stubom, može se biti u Londonu.

http://www.youtube.com/watch?v=I6K9JqR9dVE&feature=related

1 коментар:

  1. Ne znam što svi lude za Londonom, svi bi tamo. I ja sam jako želela tamo da živim, al sad mi nešto više odgovara Pariz. Al ako bih ipak birala Englesku, izabrala bih manji gradić, kao Stenford, ili Bristol il tako nešto

    ОдговориИзбриши