четвртак, 28. новембар 2013.

krajem novembra


čekam na klupi
u prvom opštinskom sudu
pre toga
nas dvoje gazimo ulice
sneg je
hladno i praznici će
ne bojim ni suda
kad bolje razmislim
ne bojim se ničega
pitaš me da li ću da te posećujem
kada budeš u zatvoru
i da ti donosim
krompir paprikaš u šerpici
strah te je
a mene više ničega nije
ne znam kada se to desilo
u stvari znam
šta serem
nije me strah od kad znam
da možemo sve
krajem novembra
čekam na klupi
u prvom opštinskom sudu
smejem se
od uveta do uveta
posle sat i po
izlazimo napolje
držimo se za ruke
idemo na doručak
krajem novembra
ja se samo setim
šta smo sve prošli
ja se samo setim
kad sam te hranila
kad nismo imali para
kad se pokvarila mašina za veš
kad su nam isključili telefon
kad smo stajali na groblju
kad smo šetali oko zgrade
kad nisi mogao da spavaš
kad je dolazila hitna
kad smo plakali
kad smo se svađali
kad si mi obećao kuče
krajem novembra
ja se samo setim
šta smo sve prošli
tako da ovo suđenje
je najobičniji
pičkin dim.

Нема коментара:

Постави коментар