петак, 4. мај 2012.

od stajanja.

gledam na ofingeru
belu košulju mog oca
koja ima
žute fleke od stajanja
tu košulju sam oblačila
kao mala
gubila se u njoj
smejala
tatina košulja na drikere
koju niko nije smeo da
isfleka
jer je bila moderna i skupa
tatina košulja na drikere
koju je vreme pregazilo
baš kao i trenutke kad sam
mogla da se sakrijem u košulju
smejem bez razloga
i bojim se da ću nešto da isflekam
male želje
mali strahovi
male ljubavi
male radosti
mala stopala
male šake
i jedna velika košulja mog oca
na ofingeru
dok nas gazi vreme
ostavljajući za sobom žute fleke
koje smo nekad pravili od stopi sladoleda
jurcajući po školskom dvorištu.

Нема коментара:

Постави коментар